Nakon završetka drugog ciklusa radionica za zaposlenike i analize, želimo podijeliti prve uvide iz upitnika provedenog među zaposlenicima domova socijalne skrbi Labinštine.
Upitnik je ispunila četvrtina zaposlenika u tri doma za starije ili odrasle osobe na Labinštini. Iako se ne radi o velikom uzorku, dobiveni odgovori pokazuju važne obrasce iskustva na terenu. Više od dvije trećine sudionika navodi da stres na poslu ponekad ili često utječe na njihovu mogućnost da pruže kvalitetnu skrb korisnicima. Najveće opterećenje osjećaju skupine koje su svakodnevno u neposrednom kontaktu s korisnicima – njegovatelji/ice i medicinske sestre/tehničari. Upravo oni najčešće opisuju iscrpljenost, emocionalni umor i osjećaj da u zahtjevnim situacijama „nemaju dovoljno alata“.
Istodobno, rezultati pokazuju i snažan zaštitni čimbenik: zaposlenici koji se osjećaju podržano od kolektiva značajno rjeđe navode da stres narušava njihov rad i češće svoje mentalno stanje procjenjuju stabilnijim. U analizi se pokazalo da zaposlenici koji svoju podršku kolektiva procjenjuju kao „jaku“ ili „potpunu“: češće navode da se uspijevaju nositi sa zahtjevima posla, rjeđe navode da stres „često“ ili „vrlo često“ utječe na njihovu mogućnost da pruže kvalitetnu skrb, vlastito mentalno stanje češće procjenjuju stabilnijim. Suprotno tome, oni koji se osjećaju slabo ili tek djelomično podržano češće navode: osjećaj iscrpljenosti, doživljaj da stres prelazi u odnos s korisnicima, manjak unutarnje snage i otpornosti. Ova korelacija nam poručuje da razmišljamo i o tome da mentalno zdravlje na poslu u socijalnoj skrbi ne ovisi samo o „snazi pojedinca“, nego o brojim drugim faktorima kao što su imamo li podršku oko sebe, osjećamo li se sigurno pitati, pogriješiti i učiti i imamo li prilike za stjecanje konkretnih vještina za rad s korisnicima i drugim sudionicima sustava.
Također gotovo svi ispitanici navode da im posao daje snažan osjećaj smisla.
Drugim riječima; ljudi ne rade samo da bi odradili smjenu, nego jer osjećaju da njihov rad mijenja nečiji život. Kada ih se pita što bi im najviše koristilo, najčešći izbori su: grupne radionice (podrška + vještine), supervizija, praktični alati za svakodnevne situacije, što pokazuje da zaposlenici traže bolje alate i različite oblike podrške da bi ga mogli kvalitetno raditi. Temeljem provedenog upitnika ali i kroz iskustvo provođenja grupnih psihosocijalnoedukativnih radionica želimo i subjektivno obojiti ovo naše istraživanje sa zapažanjem da su zaposlenici u socijalnoj skrbi generalno visoko motivirani, emocionalno angažirani i povezani s korisnicima, no da nas kao zajednicu još uvijek nas čeka puno posla u tome da ih podržimo u brizi za naše i njihove korisnike.
A za početak krenimo sa prepoznavanjem i priznavanjem njihovog doprinosa u nerijetko otežanim okolnostima! Dijelimo sa vama fotografije sa oba ciklusa grupnih radionica i ako slučajno prepoznate neke od vrijednih zaposlenika koji su uložili svojih dva sata tjedno u unapređenje kompetencija, nerijetko nakon ili prije svoje smjene, zahvalite im! A mi im posebno zahvaljujemo jer su bili prvi, aktivno sudjelovali, dijelili svoje brige i nedoumice, pitali i učili s nama. 😊
Upravo radi ovih rezultata smo ponosni da smo prepoznali potrebu za provođenjem projekta „POP – Pomagači za pomagače“- kako bi zaposlenici dobili siguran prostor za predah, razmjenu iskustava, ali i razvoj konkretnih alata za svakodnevni rad. Kroz projekt „POP – Pomagači za pomagače“, koji je sufinanciran iz Proračuna Istarske županije za 2025. godinu i Proračuna Grada Labina, od travnja 2025. se provode aktivnosti usmjerene na jačanje otpornosti i mentalnog zdravlja zaposlenih u socijalnoj skrbi.
Projekt uključuje individualnu superviziju, ispitivanje potreba zaposlenika putem online upitnika, promociju mentalnog zdravlja u zajednici te provođenje grupnih psihosocijalno-edukativnih radionica za zaposlenike triju lokalnih ustanova koje su partneri udruzi: Dom za starije osobe Labin, Dom za odrasle osobe Nedešćina i Dom za starije osobe Raša.
