Rad u sustavu socijalne skrbi, posebno u posljednje vrijeme, obiluje izazovima i s pravom možemo reći da je to poziv, a ne samo zanimanje. Zaposlenici koji rade s ranjivim skupinama; posebno oni u svakodnevnoj neposrednoj brizi za korisnike u domovima za starije i odrasle osobe, ustanovama za osobe s invaliditetom ili drugim oblicima socijalnih usluga ulaze u prostor ljudske ranjivosti, ali i otpornosti. Susreću se s pričama o gubitku, bolesti, životnim promjenama, krizama, bespomoćnosti i drugim „velikim emocijama“ ali i dugotrajnoj potrebi za podrškom. U takvom obliku rada profesionalna kompetencija se ponekad ne može odvojiti od odnosa i osobnog angažmana. I zato je važno da pitanje mentalnog zdravlja zaposlenika u socijalnoj skrbi stavimo u fokus jer oni nose sustav socijalne skrbi te njihovo mentalno zdravlje postaje jedno od važnih pitanja kvalitete i održivosti sustava.
Iako se u javnom prostoru češće naglašavaju izazovi rada u pomagačkim profesijama što zaista i je važno radi omogućavanja unapređenja uvjeta, čini mi se važno istaknuti i drugu dimenziju tog rada, a to je snažan osjećaj smisla i profesionalnog doprinosa. Mnogi stručnjaci u socijalnoj skrbi upravo u odnosu s korisnicima pronalaze motivaciju i osjećaj vrijednosti vlastitog rada. Stručna literatura pokazuje da je osjećaj smisla jedan od važnih zaštitnih čimbenika koji pomaže zaposlenicima da se nose s profesionalnim zahtjevima i očuvaju motivaciju za rad (Skovholt i Trotter-Mathison, 2016; Steger, 2012). Istovremeno, brojna istraživanja potvrđuju da su pomagačke profesije izložene povećanom riziku profesionalnog stresa i sagorijevanja. Sagorijevanje se u literaturi opisuje kao stanje emocionalne iscrpljenosti, smanjene profesionalne učinkovitosti i postupnog emocionalnog distanciranja od korisnika (Maslach i Leiter, 2016). U kontekstu domova za starije i odrasle osobe, dodatnu složenost rada donosi činjenica da zaposlenici često razvijaju dugotrajan odnos s korisnicima, prate njihove životne promjene te se susreću s različitim osobnim procesima korisnika, usponima i padovima, izolacijom, bolesti, narušenim mentalnim zdravljem i završetkom života, uz vlastiti osjećaj gubitka. Domaća istraživanja potvrđuju da su zaposlenici u sustavu dugotrajne skrbi izloženi značajnim profesionalnim opterećenjima. U istraživanju provedenom među medicinskim sestrama/tehničarima i njegovateljima u domovima za starije osobe u Hrvatskoj i Sloveniji (ukupno N = 436; hrvatski uzorak n = 240), autorica nalazi vrlo visoke razine profesionalnog sagorijevanja, pri čemu se približno polovica sudionika nalazi u kategoriji visoke razine sagorijevanja. (Svitlić-Budisavljević, 2024).
Iako je rad u socijalnoj skrbi zahtjevan, istraživanja dosljedno pokazuju da određeni zaštitni čimbenici mogu značajno ublažiti negativne učinke rizičnih čimbenika i profesionalnog stresa i doprinijeti dugoročnoj profesionalnoj otpornosti zaposlenika. Vraćamo se na jedan od najvažnijih zaštitnih čimbenika; osjećaj smisla i vrijednosti vlastitog rada. Kada zaposlenici osjećaju da njihov rad ima stvaran utjecaj na kvalitetu života korisnika, lakše podnose zahtjeve posla i zadržavaju motivaciju. Koncept smislenog rada odnosi se na doživljaj rada kao vrijednog, svrhovitog i usmjerenog prema doprinosu drugima, a u literaturi se povezuje s motivacijom, angažmanom i psihološkom dobrobiti zaposlenika (Steger, Dik i Duffy, 2012; Skovholt i Trotter-Mathison, 2016). Drugi, a ništa manje važan zaštitni čimbenik jest podržavajuća timska klima. Rad u okruženju u kojem zaposlenici mogu otvoreno razgovarati o izazovima, dijeliti iskustva i pružati međusobnu podršku smanjuje osjećaj profesionalne izolacije i doprinosi osjećaju pripadnosti timu. Istraživanja također pokazuju da percepcija socijalne podrške na radnom mjestu ima značajan zaštitni učinak na mentalno zdravlje zaposlenika (Halbesleben, 2006).
Stručna supervizija također se smatra jednim od ključnih mehanizama profesionalne podrške u pomagačkim profesijama. Supervizija omogućuje refleksiju profesionalnog rada, bolje razumijevanje kompleksnih situacija s korisnicima te razvoj novih perspektiva i profesionalnih strategija (Kadushin i Harkness, 2014). Uz navedene čimbenike, literatura ističe i niz drugih elemenata koji doprinose profesionalnoj otpornosti zaposlenika u pomagačkim profesijama. Među njima su kontinuirano stručno usavršavanje koje jača osjećaj profesionalne kompetentnosti i samoučinkovitosti (Bandura, 1997), jasna organizacijska struktura i podrška vodstva koje smanjuju organizacijsku neizvjesnost i radni stres (Maslach i Leiter, 2016), kvalitetna komunikacija unutar tima i između različitih profesionalnih skupina, te mogućnost ravnoteže između profesionalnog i privatnog života (Skovholt i Trotter-Mathison, 2016). Važnu ulogu imaju i mogućnost emocionalne refleksije nakon zahtjevnih profesionalnih situacija te razvoj osobnih strategija brige o sebi i suočavanja sa stresom, poput samorefleksije, korištenja socijalne podrške ili drugih oblika očuvanja profesionalne otpornosti (Skovholt i Trotter-Mathison, 2016). Zajednički nazivnik zaštitnih čimbenika jest stvaranje okruženja u kojem zaposlenici ne ostaju sami s profesionalnim izazovima, nego imaju prostor za podršku, učenje i profesionalni razvoj, uzimajući u obzir težinu i dubinu bivanja i rada u ustanovama socijalne skrbi koje zbog svojih osnovnih postavki i načina pružanja usluga koje teže biti cjelodnevne i sveobuhvatne donose izazove, kako u strukturalnom funkcioniranju, kadrovskim opterećenjima tako i u neposrednom radu.
Iz tog promišljanja o potrebama pomagača, ali i iskustva naših stručnih radnika u različitim aspektima rada u socijalnoj skrbi, ali i važnosti i blagodati podrške kolega i drugih stručnjaka u našem savjetodavnom i terapeutskom radu, nastao je projekt „POP – Pomagači za pomagače“. Cilj projekta je razvoj podrške unapređenju mentalnog zdravlja i kompetencija zaposlenika socijalne skrbi u lokalnoj zajednici, a partneri udruzi Labin Zdravi grad na projektu su: Dom za starije osobe Labin, Dom za odrasle osobe Nedešćina i Dom za starije osobe Raša. Projekt je sufinanciran iz Proračuna Istarske županije za 2025.godinu i Proračuna Grada Labina za 2025.g. Provedena je anonimna anketa među zaposlenicima uključenih ustanova kako bi se bolje razumjeli izvori radnog opterećenja, razine stresa te potrebe za podrškom i stručnim razvojem. Rezultati ankete pokazali su zanimljiv i ohrabrujući nalaz; unatoč svakodnevnim izazovima, velik broj zaposlenika svoj rad i dalje doživljava kao smislen i važan. Taj osjećaj svrhe često se navodi kao jedan od glavnih razloga zbog kojih zaposlenici ostaju u pomagačkim profesijama; zaposlenici traže bolje alate i različite oblike podrške da bi ga mogli kvalitetnije raditi. Analiza odgovora također je pokazala određene razlike u doživljaju radnog opterećenja među različitim strukama. Zaposlenici koji su u svakodnevnom neposrednom kontaktu s korisnicima češće su isticali emocionalne zahtjeve rada, dok su druge profesionalne skupine češće navodile organizacijske izazove poput nedostatka vremena ili administrativnog opterećenja. Takvi nalazi ukazuju i na važnost prilagođavanja oblika podrške specifičnostima pojedinih profesionalnih uloga.
Projekt je uključivao:
- provedbu anonimne ankete o radnom opterećenju, izvorima stresa i potrebama zaposlenika
- edukativno-psihosocijalne radionice uz korištenje kreativnih i psihosocijalnih tehnika sa dvije skupine zaposlenika
- radionicu sa voditeljicama ustanova
- individualnu superviziju za zaposlenike jednog doma prema iskazanim potrebama
- tisak publikacije „Bojanka za sreću“ kao jednostavnog alata za poticanje brige o vlastitom mentalnom zdravlju
- promotivne aktivnosti i javno informiranje o važnosti mentalnog zdravlja zaposlenika i dostupnih usluga
- suradnju sa ustanovom Zdravi grad Poreč radi razmjene i prikupljanja iskustva
Radionice su zaposlenicima pružile prostor za razmjenu iskustava, jačanje komunikacijskih vještina i razvoj strategija suočavanja sa stresom. Individualna supervizija omogućila je dublju refleksiju profesionalnih situacija te razvoj novih perspektiva u radu s korisnicima i u timskoj komunikaciji. Evaluacije sudionika pokazale su vrlo visoku razinu zadovoljstva provedenim aktivnostima. Sudionici su najvišim ocjenama procijenili osjećaj sigurnosti, kvalitetu rada te korisnost sadržaja za svakodnevni profesionalni rad. Posebno su istaknuli kako im je mogućnost razgovora o profesionalnim izazovima i razmjene iskustava s kolegama pomogla da lakše prepoznaju vlastite resurse i učinkovitije se nose sa stresom na radnom mjestu. Ovakva iskustva potvrđuju nalaze stručne literature: kada zaposlenici imaju priliku reflektirati vlastiti rad, dijeliti iskustva i razvijati nove profesionalne vještine, jača njihova profesionalna otpornost i zadovoljstvo poslom. Time se ne unapređuje samo dobrobit zaposlenika, nego i kvaliteta skrbi za korisnike, koja je prema analizi anketa i povratnim informacijama nešto što zaposlenici stavljaju kao prioritet naspram brige o sebi.
Briga o mentalnom zdravlju zaposlenika u socijalnoj skrbi nije privilegija; ona je temelj održivosti. Kada stvaramo uvjete u kojima se pomagači osjećaju viđeno, podržano i osnaženo, tada i korisnici dobivaju kvalitetniju i humaniju skrb. Briga o pomagačima zapravo je briga o zajednici! Ostaje na nama vidjeti ih, prepoznati njihov trud i čuti njihove potrebe.
Hana Šiljan, dipl.psiholog-prof.
Ana Lučić Runko, mag.paed.soc.
Literatura:
Bandura, A. (1997). Self-Efficacy: The Exercise of Control. New York: W. H. Freeman.
Halbesleben, J. R. B. (2006). Sources of social support and burnout: A meta-analytic test of the conservation of resources model. Journal of Applied Psychology, 91(5), 1134–1145. https://doi.org/10.1037/0021-9010.91.5.1134
Kadushin, A., & Harkness, D. (2014). Supervision in Social Work (5th ed.). New York: Columbia University Press.
Maslach, C., & Leiter, M. P. (2016). Burnout. In G. Fink (Ed.), Stress: Concepts, Cognition, Emotion, and Behavior (pp. 351–357). London: Academic Press.
Skovholt, T. M., & Trotter-Mathison, M. (2016). The Resilient Practitioner: Burnout Prevention and Self-Care Strategies for Helping Professionals (3rd ed.). New York:Routledge.
Steger, M. F., Dik, B. J., & Duffy, R. D. (2012). Measuring meaningful work: The Work and Meaning Inventory (WAMI). Journal of Career Assessment, 20(3), 322–337.
Svitlić-Budisavljević, S. (2024). Demografske značajke medicinskih sestara i profesionalno sagorijevanje: burnout u domovima za starije osobe u Hrvatskoj i Sloveniji. Socijalna psihijatrija, 52(3), 212–232. https://doi.org/10.24869/spsih.2024.212