Često se u kontekstu roditeljstva zapravo govori o djetetu i njegovim potrebama, te o onome što okruženje, osobito RODITELJI, trebaju (moralno i zakonski) djetetu osigurati, od najsnovnijih resursa za održavanje života do odgojnog djelovanja te poticanja njegovog obrazovnog, socijalnog i kreativnog razvoja.
Uvijek me začudi lakoća s kojom se jednostrano, a ne sistemski, pristupa različitim temama, iskrcavajući sav teret na jednu figuru, u ovom slučaju roditelja. Roditelj jest veličanstveno i dragocjeno bitan u životu djeteta, i zaista velika je odgovornost i značaj na njemu, zbog kojih ga valja podržati, dok on iznjedruje iz sebe da bi pružio djetetu dobru osnovu i vjetar za svekoliki rast i razvoj.
Zapravo, treba nam odati poštovanje zdravoj i odgovornoj ulozi roditelja (i osvješćivati je) te se zapitati, s čime se roditelji suočavaju, što sve opterećuje njihove resurse i strpljenje, što sve trebaju od zajednice, da bi mogli vješto ili bar „dovoljno dobro“ pored sebe, nositi i voditi kroz život svoje dijete i osiguravajući mu dobar start.
Ako se možemo složiti da je roditeljska uloga odgovorna i zahtjevna, tim više jer roditelj ne živi u sterilnim uvjetima, već u dinamici života, složiti ćemo se da svaki dodatni stresor (bolest člana obitelji, izostanak podrške, nedostatne financije, visokokonfliktni roditeljski odnosi…) opterećuje roditelja i njegove limite te predstavlja rizik i za roditelja i za dijete. Naime, roditelj koji puca i gubi resurse da sebe uščuva, u riziku je da neće moći adekvatno reagirati na dijete, niti mu biti prikladna podrška u njegovom odrastanju i razvoju. Sa opterećenjem roditelja raste i vjerojatnost disfunkcionalnog roditeljstva, a ono pak nosi neželjene biljege za dijete.
Stoga je vrijedno osluškivati roditelje, istraživati izvore roditeljskog stresa i roditeljima omogućiti sustavnu podršku u onim domenama u kojima su najranjiviji.
Prije nego nastavim sa člankom, podsjetiti ću na jednostavnu definiciju stresa, kao stanja u kojemu doživljavamo da zahtjevi života prelaze naše snage, zbog čega se osjećamo napeto, pregaženo, ljutito, prazno, istrošeno, ovisno o stupnju i dugotrajnosti naše preopterećenosti stresorima.
Richard R. Abidin autor je upitnika za „mjerenje“ roditeljskog stresa (PSI-4). On sam, još kao student psihologije i za rana otac četvero djece, na svojem je iskustvu osvjestio što roditeljstvo jest i što sve iziskuje od roditelja. Tema ga je toliko zaokupila da je svoj profesionalni put usmjerio upravo istraživanju izvora roditeljskog stresa te pružanju sustavne i ciljane podrške roditeljima, baš u području u kojemu su ranjivi i „tanki“.
Prema Abidinu roditeljski stres ovisi o međuutjecajima sljedećih čimbenika:
- karakteristikama roditelja
- karakteristikama djeteta
- (ne)podršci okruženja.
Abidin bi rekao sljedeće:
- Nije svaki roditelj jednako kapacitiran za roditeljstvo.
- Nije ni svako dijete jednako ugodno ni lako-odgojivo.
- Nisu svim roditeljima životne okolnosti i prilike iste.
Stoga je roditeljski doživljaj stresa, odnosno opterećenosti sobom, djetetom, partnerskim i obiteljskim okolnostima te djetetovim potraživanjima – značajan čimbenik, kojim bi se on sam, ali i zajednica, trebali baviti. Jer visoki roditeljski stres, kako rekosmo, povećava vjerojatnost disfunkcionalnog roditeljskog ponašanja, što je lijepa fraza, za ne toliko lijepu zbilju.
Pa, koji su to elementi djeteta, roditelja i okruženja/zajednice koji utječu na doživljaj roditeljske preopterećenosti roditeljstvom?
- Stresogeni doživljaji djeteta od strane roditelja
Dijete, dakle, nije prazna ploča koja nema utjecaja na roditelja. Ima, i te kako. Od ranije su poznate fraze „beba teškog temperamenta“ i „beba lakog temperamenta“, koje zasigurno nisu jednako jednostavne za roditeljevanje, jer dok jedna guguće, smiješi se, rijetko plače, brzo se umiruje i lako uspavljuje, druga to ne čini. Majka prve i druge bebe, taman da su im sve druge okolnosti izjednačene, ne prolaze iskustvo jednake zahtjevnosti, što u našem umreženom i isprepletenom životu, neće proći bez drugih utjecaja. Npr. jedna će majka brže se oporaviti nakon poroda i razviti privrženost prema bebi, dok će druga moguće osjećati iscrpljenost i poteškoće u povezivanju sa svojom „teškom“ bebom. Na sreću, često bebe „teškog temperamenta“ (one koje dugo plaču, preosjetljive su u svome bebaštvu), bar tako literatura spominje, izrastaju u mirne dobro odgojene pojedince.
Dakle, ono što doprinosi roditeljskom stresu, prema Abidinu, od strane samog djeteta jest ako roditelj njegova ponašanja doživljava kao hiperaktivnima, impulzivnima, prkosnima, ili ako roditelj ponašanje djeteta doživljava suviše nametljivim ili na sebe navezanim ili plačljivim ili ako roditelj osjeća da ga dijete frustrira i ne pruža mu osjećaj ponosa, zadovoljstva, uključenosti… Ukoliko im je dijete neresponzivno na poticaje, osmjehe, poticaje i milovanja, roditelj se može osjećati zanemarenim, previđenim od vlastitog djeteta i napuštenim. Ovdje se radi o doživljajima roditelja o vlastitom djetetu, koja ne moraju, ali i mogu biti potkrijepljena realnim poteškoćama djeteta ( npr. simptomi ADHD-a poput prkošenja i impulzivnosti, stanja iz spektra autizma – poteškoće socio-emocionalnog povezivanja sa djetetom, intelektualne poteškoće, razvojne poteškoće.). Poanta je da osobine i ponašanja djeteta i roditeljski doživljaj istih mogu biti značajan izvor stresa u roditelja.
U tome smjeru parafraziram ovdje odgovor jedne psihologinje majci koja joj se povjerila o svome problemu – da prema vlastitom sinu ne osjeća tople roditeljske osjećaje ljubavi, koji olakšavaju pozitivno roditeljstvo. Ta je majka imala osjećaj nepovezanosti sa svojim sinom, no bila je dovoljno savjesna da zna da nije ispravno rukovoditi se izostankom privrženosti. Primila je otprilike ovakav odgovor psihologinje:
„Vaš sin ima pravo na sve što mu pripada od majke: ljubav, brigu, vodstvo, humor… On nije kriv što vi ne osjećate ljubav prema njemu. Neovisno o tome on je vrijedno biće koje treba vašu podršku i pogled i pomoć da izraste u osobu kakva može postati…. A, ljubav…, ljubav se ne mjeri intenzitetom toplih osjećaja, već odlukom, svakodnevnom, da budemo tu za drugoga, za upravo ovo naše dijete, koje smo odlučili voljeti.“
2. Stresogeni doživljaji roditelja o vlastitom roditeljstvu
Izvori stresa za roditelje mogu proizlaziti iz osjećaja/percepcije roditelja da NIJE -SPOSOBAN nositi se sa izazovima roditeljstva, iz osjećaja da je SAM, odbačen, napušten, socijalno izoliran i BEZ POTPORE PARTNERA ili člana obitelji, da NE OSJEĆA BLISKOST prema svome djetetu, da zbog VLASTITIH ZDRAVSTVENIH PROBLEMA nema „živaca“ baviti se djetetom, iz osjećaja da je OGRANIČEN roditeljskom ulo i niskim dometima, te iz osjećaja KRIVNJE I NEZADOVOLJSTVA SOBOM zbog ne-imanja energije za organiziranje djetetove svakodnevnice i postavljanje zahtjeva, pružanje poticaja i stimuliranje njegova razvoja.
3. Stresogeni izvori iz okruženja
Okruženje može za roditelja biti podupiruće ili povređujuće, a zapravo svakojako, jer život sadrži brojne likove i utjecaje, od kojih neki jesu podupirući, a neki jesu oslabljujući. No, izvori stresa iz okruženja roditelja jesu iskustva rastave, preseljenja, velikih dugovanja, doseljenja člana rodbine u kućanstvo, problemi osobni ili člana obitelji sa alkoholom ili drogom, smrt bliskog prijatelja i/ili partnera, novi posao, problemi s nadređenima na poslu, gubitak posla, problem sa zakonom… te izostanak podrške u zajednici, bilo formalne ili neformalne.
U ovome smislu, dragocjene su udruge i savjetovališta koja se u zajednici bave pružanjem podrške roditeljima, bilo opće savjetodavne ili specifične npr. korisno bi bilo u lokalnoj zajednici ili bar regiji upoznati koje usluge se nude, a na pomoć su roditeljima, posebno u slučajevima specifičnih teškoća djeteta s kojima se suočavaju.
U ovome smislu podsjećamo da udruga Labin Zdravi grad pruža ruke podrške u zajednici na području Labinštine, a jedna od tih dobronamjernih ruku pruža se putem aktualnog projekta Ministarstva demografije i useljeništva – projekt „LABIRINT – podrška roditeljstvu“, kojega je i ovaj članak dio.
Dubravka Ujčić Lukšić, prof. ,izvoditeljica aktivnosti u projektu
„LABIRINT – podrška roditeljstvu“
Ovaj Projekt provodi se uz financiranje Ministarstva demografije i useljeništva. Ovaj dokument izrađen je uz financijsku podršku Ministarstva demografije i useljeništva. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti udruge Labin Zdravi grad i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati odrazom stajališta Ministarstva.