Teško pišem ovaj članak, ne zato što se ne slažem sa onim što naslovom želim poručiti građanstvu, nego zbog toga što sam u više navrata već pisala o blagodatima savjetodavnog rada, odnosno o blagotvornosti primanja savjetodavne ili psihoterapijske podrške. Osjećam da više i ne znam kojom kombinacijom riječi da ponovno senzibiliziram čitače u potrebi na zaštitu svoga emocionalnog stanja tim vrlo jednostavnim činom: traženjem termina u savjetovalištu. Čin je lagan, a poput domino efekta, povlači za sobom niz blagotvornih utjecaja na onoga koji je termin zatražio.
Uopće ne želim favorizirati savjetovalište i nametati ga povrh drugih blagodati, kojima si pojedinac može obogatiti ili bar olakšati život, a da pri tome ostaje na strani zdravlja i konstruktivnosti. Neki će svoje stresove razmrsiti radom, neki planinarenjem, netko u teretani, netko boravkom u prirodi, netko kreativom, drugi molitvom ili okruživanjem s prijateljima.
Ali, ako i danas ima osoba, a ima ih više nego što slutimo, koje nasušno trebaju nekoga da ih čuje, razumije, pažnjom obuhvati, osnažuje, usmjerava, podržava, zrcali i na druge načine krijepi njihovo napeto ili ranjeno biće, poručujem im da se osnaže za čin ljubavi i brige prema svome psihičkom stanju te da zatraže telefonskim pozivom ili e-mailom termin u lokalnom savjetovalištu. Kontakt podaci dostupni su na web stranici udruge Labin Zdravi grad odnosno Centra za djecu, mlade i obitelj Dobar start.
Naime, ljudi smo, društvena smo bića, trebamo potvrdu i pažnju i zaštitu pa i istinu o sebi viđenu očima drugoga koji vidi i naše kvalitete i slabosti i niti bježi, niti nas sudi. Trebamo iskustvo kvalitetnog odnosa, i istodobno često to isto ne primamo uopće, ili ne primamo dovoljno ili ne primamo na prikladan način od socijalnog okruženja: obiteljskog, poslovnog i/ili prijateljskog, u kojem obitavamo. Ponekad i primamo, no valovlje života se uskovitlalo, i trebamo dodatno sidro i zaštitu.
Različito smo kapacitirani socijalnim, životnim, i osobnim (ličnosnim) resursima, i moguće je, u dinamici života i okolnosti, nasukati se u malodušju, napetostima, strahovima, strepnjama, nesigurnostima, samokritici, nervozi, mržnji, bijesu, negativizmu, nerealnosti, zloslutnosti, osveti, konfuziji… i iracionalnom dramatiziranju. Psiha može, u razočaravajućoj i dramatičnoj interakciji sa životom, pojedincu priuštiti vrlo mučna psihička stanja, koja uzimaju danak u funkcionalnosti osobe, odnosno u njezinoj sposobnosti da brine o sebi i odrađuje svoje obaveze te zadržava prikladan smjer u životu. A, u uređenom društvu, očekuje se da funkcioniramo, odrađujemo naše odgovornosti i doprinosimo zajednici, prikladno se ophodimo…, a očekuje se i da rastemo u skladu sa godinama i društvenim vrijednostima.
Ljudi se sa vlastitim mukama nose na različite načine, u većoj ili manjoj mjeri uspješno. Sretnici su oni, koji se za loših dana i razdoblja, imaju kome obratiti, nekome se povjeriti, isplakati se, potražiti savjet, sa nekime se nasmijati, ili jednostavno biti sa drugime u tišini, pa čak i kvalitetno se i temperamentno posvađati (u zdravom smislu). Takvi će moći napojiti se sa izvora bliskosti i ljudskosti, i moći će osnaženiji nastaviti dalje, čak i ako im se okolnosti života ne izmijene. Takvi će lakše uspostaviti osjećaj da nisu sami, da imaju negdje nekoga da ih podrži, i da mogu njihovim očima gledajući sebe i život, iskoračiti iz ljepila vlastitog mraka i mijenjati na dobro ono što se mijenjati dadne. Što smo bogatiji iskustvima socijalne podrške, to smo opremljeniji za hodanje ravnim i neravnim stazama života; štoviše bogatstvo kvalitetnom mrežom socijalnih odnosa predviđa zdrav i dugovječan život.
Dakle, socijalna podrška je predragocjena blagodat, budući da sadrži značajan reparirajući, krijepeći i osnažujući potencijal na mentalno stanje uživaoca te podrške. Socijalna podrška nije čarobna ni čudotvorna, ali je nužna, nezaobilazna sastavnica mentalnog i tjelesnog zdravlja. Idealno je imati ju u svakodnevici, u obiteljskom, bračnom, prijateljskom, poslovnom i okruženju poznanika. No, ne živi svatko život iz blagdanskih reklama, u kojima se svatko raduje blizini onoga drugoga za stolom. Često su ljudi sami, usamljeni ili okruženi nepodržavajućim osobama, upleteni u hladne i bolesne odnose, previđeni od drugih. Za blagdanskim stolom, ako se i okupe neki, pitanje je jesu li sve relacije nazočnih zaista neopterećene zamjeranjima, očekivanjima i antipatijom.
Stoga, ako osjećaš u nutrini da trebaš podršku podržavajuće profesionalne i humane osobe, a usluga je raspoloživa u zajednici, k tome i financijski priuštiva, budi mudra/ mudar, učini taj lijepi čin ljubavi prema sebi, čin skrbi o vlastitom nutarnjem biću, i zatraži termin u savjetovalištu Centar Dobar start pri udruzi Labin Zdravi grad.
Savjetovališni odnos krijepi, ima tiho blagotvorno, kaže se još, terapijsko djelovanje. Osoba uviđa, promatrajući sebe očima savjetovatelja, da nije prezira vrijedna, da nije glupa ni luda, da je uvažena i da može primati i pružati u interakciji, da savjetovatelj čuje i doživljava osobu, reagira na njezino iskustvo, emociju i riječ. U savjetodavnom odnosu klijent nije manji, ni pasivniji, niti inferiorniji od savjetovatelja i/ili psihoterapeuta. On je ravnopravan i odgovoran sudionik u savjetodavnom i/ ili psihoterapijskom procesu, koji i sluša i priča, i izražava ono što mu treba i što mu ne treba i ne želi. Klijent je također pozvan na odgovoran pristup savjetodavnom odnosu, npr. na način da iskaže ono što ga žulja i da izrekne ono što mu je na duši tijekom dijaloga. Istodobno, klijent ima pravo čuvati svoje osobne granice i povjeravati se u mjeri u kojoj mu je to lagodno. Naime, nisu svi jednako spremni pričati o sebi, o onome što ih žulja i o procesima u njihovoj psihičkoj nutrini sa podržavajućom osobom, koju ne poznaju: neki se otvore „s vratiju“ i jedva dočekaju verbalizirati svoje breme, i usput se emocionalno rasteretiti, a neki trebaju više vremena da bi stekli povjerenje i odvažili se nešto od svoga iskustva i okolnosti rasprostrli kao sadržaj za dijalog i razmatanje.
Klijent može biti prirodan i spontan u dijalogu, te utjecati na sadržaj i smjer razgovora, pa bi primjerice sasvim prikladno bilo čuti klijenta da kaže sljedeće, ako time izražava neku svoju potrebu: „Ne želim sada pričati o tome. Teško mi je. Ne bih išao u tome smjeru.“ Ili „Možemo li na trenutak stati. Treba mi tišina da se saberem.“ Ili „Ova mi tema danas nije aktualna, radije bih da „prožvačemo“ moju današnju temu.“ Valja reći da teme razgovora ne moraju nužno biti samo mučne. Naime, često primjećujem u svome savjetodavnom iskustvu da klijenti donose i lijepe teme, koje se odnose na neka iskustva malih ili velikih pobjeda i konstruktivnih poteza. Smatram važnim vidjeti i podcrtati i takva iskustva kod klijenta, da ih on lakše takve boldane primi i internalizira u svojoj nutrini, u nekoj dostupnoj ladici psihe. Važno je, na takav način graditi cjelovitu sliku o sebi, da mi nismo samo oni koji griješe, koji podbacuju, koji kompliciraju i razgrađuju, nego i oni koji grade, spajaju, nasmijavaju i uspijevaju. Zapravo, ako ikad pomislimo da smo samo od superlativa sazdani, iracionalni smo, i isto tako, a to je jako lijepa vijest, ako ikada pomislimo, a narušena psiha često upravo to isporučuje kao glasnu „istinu“, da smo jadni, glupi, neuspješni, besperspektivni bezveznjaci, – valja znati da smo i tada na debelo krivom tragu. Jer, istina o nama je da smo sazdani od slabosti i jakosti, od podbačaja i uspjeha, od stagnacije i potencijala, i zapravo vrlo različite kolekcije sretnih i nesretnih životnih okolnosti.
Pa, eto, na kraju ovoga članka ja navijam za to da se prihvatimo u našoj kompleksnosti i ljudskosti, i sami ili sa drugima, a u potrebi i ranjivosti svakako sa podržavajućim osobama iz savjetovališta, gradimo uvijek bolju, ljepšu, konstruktivniju, ugodniju, zapravo zreliju i zdraviju verziju sebe. Neka tako, po našim osnaženim snagama i kvalitetama, količina dobroga i dobrih interakcija na Zemlji raste…
Ovaj je članak napisan s ciljem senzibilizacije osoba na traženje psihološke podrške u situacijama potrebitosti i ranjivosti. Pisan je u Tjednu psihologije 2026., ali i s namjerom da podsjeti građanstvo na aktualni projekt udruge Labin Zdravi grad, koji nosi naziv „LABIRINT – podrška roditeljstvu“, a namijenjen je pružanju priuštive i dostupne podrške roditeljima, djeci i mladima na području Labinštine s ciljem zaštite i osnaženja mentalnog zdravlja u lokalnoj zajednici, a time i roditeljskih kapaciteta.
„Ovaj Projekt provodi se uz financiranje Ministarstva demografije i useljeništva. Ovaj dokument izrađen je uz financijsku podršku Ministarstva demografije i useljeništva. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti udruge Labin Zdravi grad i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati odrazom stajališta Ministarstva.“
Dubravka Ujčić Lukšić,
prof. psihologije i geštalt psihoterapeut
