Razvod bračnih drugova i prekid izvanbračne zajednice je događaj koji mijenja život svih članova obitelji , a ponajviše djeteta. Za roditelje to je jedan od najvećih izazova s kojim se moraju  suočiti. U periodu kad  se oni pokušavaju prilagoditi na novonastalu situaciju, važno je da imaju na umu da su sada OBOJE najpotrebniji svom djetetu, jer je ono prestrašeno  i najranjivije u ovoj situaciji.
Razdvajanje roditelja je vrlo stresno za dijete, ali svi znamo da se ono obično događa nakon nesretnog partnerskog odnosa. Upravo ti mučni sukobi u obitelji dovode do emocionalnih problema djeteta, pa je u toj situaciji razdvajanje roditelja olakšanje za dijete. Istraživanja pokazuju da nesretne cjelovite obitelji uzrokuju veće poteškoće kod djece nego razdvojene obitelji, ako su tijekom odvajanja vodili računa o emocionalnim potrebama djeteta. Roditelji koji su pod stresom zbog stalnih svađa i sukoba manje su sposobni dati djetetu podršku i najčešće su oni ti koji odvajanje čine stresnim za dijete.
Dijete sebe i svoje roditelje doživljava kao cjelinu. Teško mu je razumjeti da su mama i tata ikada živjeli jedno bez drugog,  imali ranije drugog partnera ili da su živjeli u nekom drugom gradu. To nije dio dječje logike i zato mu je teško objasniti i prihvatiti razdvojenost roditelja.
Ponekad roditelji odluče ostati zajedno samo radi djeteta, iako između njih više nema ni ljubavi ni poštovanja. Dijete ne može biti odgovorno za takve odluke niti je njegova uloga da „ spašava“ odnose odraslih osoba. Roditeljska uloga mora biti jasno odvojena od partnerskog odnosa.
Roditelji trebaju odluku o prekidu bračne ili izvanbračne zajednice donijeti neovisno o djetetu. Ne postoji idealna dob djeteta za prekid zajednice, no roditelji mogu pomoći djetetu već od samog početka – načinom na koji iznose svoju odluku. Iako se djetetu teško može objasniti zašto se mama i tata žele odvojiti, VAŽNO je, ako je to ikako moguće, da zajedno razgovaraju s djetetom, da smireno, iskreno, direktno te objasne djetetu na način primjeren njegovoj dobi. U prvom razgovoru ne treba davati previše informacija, jer to dijete može zbuniti.
Nerijetko dijete pomisle, ako se roditelji rastaju i više ne vole, prestat će voljeti i njega. Stoga bi najbolje bilo da roditelji odluku zajedno kažu djetetu i pritom naglase, i uvijek nanovo mu ponavljaju, da ONO NIJE KRIVO ZA RAZVOD  i da ne može ništa učiniti da roditelji opet budu zajedno. Također je važno da dijete čuje da ga roditelji VOLE I DA SE TO NIKADA NEĆE PROMIJENITI. Morate mu reći s kime će živjeti, gdje će imati svoju sobu ( i kod jednog i kod drugog roditelja), hoće li morati mijenjati svoju školu, kako će se družiti sa dosadašnjim prijateljima, što će biti s kućnim ljubimcem  i sl.  Roditelji NIKADA ne bi smjeli djetetu postavljati pitanje s kime želi živjeti, jer to najčešće za dijete znači da mora donijeti odluku kojeg roditelja više voli – DIJETE PODJEDNAKO VOLI OBA RODITELJA.
Nažalost, oko jedne trećine odvajanja roditelja obilježeno je visokim konfliktom u kojem se najčešće roditelji međusobno optužuju za raspad obitelji, odbijaju međusobnu komunikaciju i suradnju,  pa tako odbijaju razgovarati o djetetu,  ne mogu se dogovoriti  o susretima i druženjima djeteta s drugim roditeljem, govore djeci protiv drugog roditelja, dijete izlažu razvojno neprimjerenim informacijama ( pitanja alimentacije, imovinske raspodjele, novih partnera drugog roditelja i sl.). Roditelj koji ne razumije potrebe drugog roditelja, koji je uvjeren da je drugi roditelj loš i ne uviđa potrebu djeteta  za drugim roditeljem i  djeda i bake po tom roditelju  ČINE NESAGLEDIVU ŠTETU DJETETU. Stručnjacima mentalnog zdravlja sve češće dolaze djeca iz visoko konfliktnog odnosa roditelja.
U takvim situacijama kada se roditelji ne ponašaju zrelo i ne vode računa o djetetovim emocionalnim potrebama, dijete može razviti probleme poput osjećaja napuštenosti,  nesigurnosti, zabrinutost za roditelje, bespomoćnosti, osjećaja ljutnje i bijesa koji kasnije mogu dovesti do depresije, samookrivljavanja, problema u ponašanju, delinkvencije i sl.
KAKO ĆE DIJETE DOŽIVJETI ODVOJENOST RODITELJA, KAKO ĆE SE OSJEĆATI I NA KOJI NAČIN ĆE NASTAVITI ŽIVJETI OVISI ISKLJUČIVO O RODITELJIMA I JEDINO  SU ONI ODGOVORNI ZA SVOJE DIJETE. DIJETE ĆE BITI SRETNO JEDINO AKO OBA RODITELJA PODJEDNAKO BRINU O NJEMU. 
 
 Ponašanja koja narušavaju odnos sa djetetom i koja roditelji moraju izbjegavati:
Djetetu govoriti protiv drugog roditelja ili ga omalovažavati.
Slati  poruke drugom roditelju preko djeteta.
       Prečesto zvati  dijete  i inzistirati na dugim razgovorima dok boravi kod drugog roditelja.
Tražiti od djeteta da vam govori što je sve radilo kod drugog roditelja i da Vam prenosi     
  informacije o drugom roditelju.
Ne pridržavati se dogovora o susretima i druženjima. Za dijete je važno da se unaprijed dogovorite o danu i satu kada će dijete boraviti kod kojeg roditelja i da se držite tog rasporeda. Izbjegavajte nagle i nepotrebne promjene plana. Dogovorite se s djetetom da se i ono drži dogovora.
     Tražiti od djeteta da odluči kod koga će radije živjeti ili da kaže gdje mu je ljepše i koga više 
             voli.
Uzimati dijete iz vrtića/škole, bez najave drugom roditelju.
Zanemarivanje djetetovih školskih obaveza, jer  boravak kod roditelja ne predstavlja samo igru i druženje već je potrebno osigurati vrijeme za učenje i izvršavanje školskih obaveza.
Braniti djetetu druženja s bakom, djedom i ostalim rođacima po drugom roditelju.
 
Takva ponašanja narušavaju vaš odnos s djetetom,otežavaju mu prilagodbu na novom načinu života i utječu na njegov pravilan razvoj.  
 
Dijete od roditelja treba dobiti:
Dopuštenje da voli oba roditelja.
Saznanje da to što roditelji više ne žive zajedno je problem odraslih i da njegovo       
                ponašanje nije razlog za to.
Sigurnost i zaštitu oba roditelja.
Puno ljubavi, razumijevanja i podrške.  
 
Biti dobar roditelj je lijep, ali i odgovoran i težak posao. Nikada  se ne smije zaboraviti: da djeca uvijek vole svoje roditelje i da su jako tužni kada njihovi roditelji ne razgovaraju
I za kraj:
Svaki slučaj je priča za sebe, a svako dijete drugačije. Iz razgovora i iskustva s djecom znam, da svako dijete želi  da roditelji sretno žive zajedno, a kad mu se objasni da se to neće dogoditi, jedino što žele je da se roditelji dobro slažu ( pristojno se ponašaju, lijepo razgovaraju,slikaju zajedno za rođendan i slično). Priče su različite, ali djetetova prava i potrebe su iste.
Moramo prihvatiti da su se vremena promijenila. Svakim danom sve je više razdvojenih obitelji. Ljudi skupa provedu dio života, a onda se rastanu.  Važno je da roditelji shvate da njihovo odvajanje ne mora značiti i kraj sreće.  Tu nema mjesta za osjećaj grižnje savjesti.  Roditelji koji  surađuju i zajedno brinu o djetetu pokazuju  djetetu da odvojenost roditelja ne znači kraj njihove obitelji.
Za pomoć u uspješnom suočavanju  i prevladavanju partnerske i roditeljske krize možete se obratiti  u neko od savjetovališta za roditelje i djecu. Prije pokretanja sudskog postupka, radi razvoda braka  sa maloljetnom djecom i ostalih postupaka u ostvarivanju roditeljske skrbi, obavezni ste se obratiti centru za socijalnu skrb. 
Ne zaboravite: SRETNO DIJETE ODRAZ JE VAŠIH DOBRIH ODNOSA. 
SRETNO!